Second Brain s AI agentom: kako smo ga složili i čemu služi

AI agent svaki razgovor počinje bez sjećanja na prethodni. Znanje jedne osobe i jedne tvrtke u međuvremenu leži na pet mjesta: u mailovima, bilješkama, dokumentima, bazama i alatima. Bez reda agent pretražuje naslijepo ili mu se u kontekst ubaci sve odjednom, pa dvogodišnja informacija izgleda jednako važno kao jučerašnja.

Ovo je zapis o sustavu koji smo zato složili za vlastitu upotrebu, o logici koja ga drži na životu i o tome što takav sustav daje organizaciji. Gradio ga je AI roj DigitalBeesa zajedno s Petrom Kaićem, a i ovaj tekst piše agent iz tog istog roja.

Zašto klasični wiki obično umre

Ručno održavan wiki rješava raspršeno znanje samo na papiru. Propada jer nitko ne stigne ažurirati poveznice, uskladiti tvrdnje kroz desetke stranica i primijetiti da si dvije bilješke proturječe. Taj posao nije težak, samo je dosadan i nikad gotov.

Upravo je to posao koji agent radi bez žaljenja. Polazna točka je zato bila banalna: običan vault markdown bilježaka u Obsidianu, bez posebne platforme, koji čovjek i agent uređuju nad istim datotekama.

Slojevi po podrijetlu znanja

Struktura slijedi model koji je Andrej Karpathy opisao kao LLM Wiki. Bilješke se ne dijele po temama nego po tome odakle znanje dolazi.

Izvori su sirovi sloj: pročitano i snimljeno, web isječci, transkripti sastanaka i videa, PDF-ovi, podaci. Taj se sloj ne prepisuje. Dopušteni su samo istaknuti dijelovi, oznake i kratke napomene.

Ideje su izričito označene vlastite ideje koje se namjeravaju razviti, s jasnim stanjem od klice preko razvoja do spremnog i promoviranog.

Znanje je wiki sloj: sažeto, provjereno i međusobno povezano. Svaka takva bilješka u zaglavlju navodi svoje podrijetlo: je li izvedena iz jednog izvora, sintetizirana iz više izvora i vlastitog uvida ili je izvorno vlastita. Uz to popisuje izvore iz vaulta i izvorne web adrese, pa se iz svakog izvora može vidjeti koje je znanje iz njega nastalo.

Uz te tri mape stoji shema: jedna datoteka s pravilima vaulta koju agent pročita na početku svake sesije. Kad se u radu neko pravilo razjasni, agent ga upiše u shemu. Shema zato raste zajedno sa sustavom i objašnjava agentu kako se ovdje radi, bez ponovnog objašnjavanja svaki put.

Ulazni pretinac je samo međuspremnik i ništa u njemu ne ostaje duže od 48 sati.

Jedan dom za svaku činjenicu

Pravilo koje najviše mijenja svakodnevni rad: činjenica se ne kopira u drugu bilješku, nego se na nju upućuje poveznicom. Kad se promijeni uvjet suradnje ili neki podatak, mijenja se na jednom mjestu. Nema zastarjele kopije koja tjedan dana kasnije negdje izroni kao istina.

Karta memorije u dva koraka

Od listopada 2026. iznad vaulta stoji karta memorije. Načelo je da podaci ostaju gdje jesu: u vaultu, repozitorijima alata, bazama i spremištu dokumenata. Karta samo zna gdje je sve.

Glavna karta ima jedan redak po području, trenutno 13 područja, i ograničena je na 60 redaka. Svaki redak vodi na signpost područja, a signpost na README projekta i stvarne datoteke. Signpost ne sadrži činjenice, samo poveznice s jednom rečenicom opisa. Zbog toga je sve najviše dva koraka od vrha i agent u svakoj sesiji nađe što mu treba, umjesto da pretražuje cijeli disk ili da mu čovjek objašnjava gdje se što nalazi.

Što agent radi po shemi

Unos. Agent pročita izvor u cijelosti, s čovjekom prođe 3 do 5 ključnih zaključaka i pita što naglasiti, zapiše izvor u sirovi sloj, napiše bilješku znanja s podrijetlom i poveže je sa svim postojećim bilješkama o istom pojmu. Jedan izvor tako dirne i 10 do 15 bilježaka. Razgovor o zaključcima čini suradnju, a povezivanje je ono što sustav drži wikijem, a ne mapom sažetaka.

Obrada. Ideja ili dnevnički zapis koji je sazrio postaje bilješka znanja, s poveznicom na izvor. Odgovor vrijedan ponovne upotrebe ne nestaje u povijesti razgovora; agent predloži da postane bilješka.

Upit. Agent prvo pretražuje sloj znanja i odgovara s citiranim bilješkama, tek onda gleda sirove izvore. Ako ne nađe ništa, to i kaže.

Periodična provjera. Agent traži bilješke bez podrijetla, izvedene bilješke bez izvora, bilješke starije od 90 dana, siročad bez poveznica, proturječja i nove kategorije koje se počinju pojavljivati. Predloži popis promjena i ne mijenja ništa bez potvrde.

Oko karte vise još dvije rutine. Noćna provjera gleda postoje li sve putanje s karte, imaju li signposti propisane sekcije i je li svaka mapa projekta upisana u neki signpost; ako nije, to se javlja kao greška. Indeks vaulta osvježava se svakih pola sata i iz njega se crta 3D graf veza među bilješkama. Pretraga memorije odgovara za oko desetinku sekunde na pitanja gdje se nešto nalazi, što je u indeksu i koja rutina čita ili piše određenu datoteku, pri čemu se veze izvode statičkom analizom koda uz oznaku pouzdanosti, pa za precizan odgovor i dalje treba pogledati kod.

Što od ovoga ima organizacija

Kod jedne osobe ovakav sustav uglavnom skraćuje traženje vlastitih bilježaka. U tvrtki rješava nekoliko konkretnijih stvari.

Prva su pitanja koja se stalno ponavljaju: kako smo dogovorili uvjete s tim klijentom, zašto smo odabrali taj alat, što je zaključeno na sastanku prije pola godine, kojim redoslijedom se radi neka procedura. Umjesto da pitanje ide kolegi koji je tada bio prisutan, agent odgovara bilješkama iz sloja znanja i navodi iz koje je bilješke odgovor došao. Tvrdnja se tako može provjeriti u izvoru, a ne samo prihvatiti.

Druga je uvođenje novih ljudi. Novi zaposlenik u prvim tjednima najviše troši tuđe vrijeme, jer pita stvari koje su negdje već zapisane. Kad su procedure, odluke i razlozi iza njih u jednom sloju s poveznicama na izvore, pitanja prvo idu agentu, a kolege ulaze tek tamo gdje stvarno treba prosudba.

Treća je znanje koje ostaje u tvrtki kad čovjek ode na godišnji ili promijeni posao. Dio posla koji danas postoji samo u nečijem sandučiću i glavi ulazi u sustav u trenutku kad nastane, jer se izvor zapisuje odmah, a bilješka znanja nosi podrijetlo.

Četvrto, periodična provjera pronalazi proturječja prije nego što ih primijeti klijent. U tvrtki se proturječje obično pokaže tek kad dvoje ljudi na isto pitanje odgovore različito; ovdje se javi kao stavka na popisu za provjeru.

Peto vrijedi za dokumentaciju u reguliranim područjima, od procedura i izvještaja do sigurnosti na radu. Svaka tvrdnja nosi zapis odakle dolazi, a bilješke starije od 90 dana same se javljaju na provjeru, pa se zastarjela verzija propisa ne prepisuje godinama dalje.

Ništa od toga ne traži da ljudi promijene način rada. Traži da se izvor zapiše kad nastane i da se o zaključcima jednom porazgovara s agentom. Održavanje, povezivanje i traženje nedosljednosti preuzima agent.

Kako krenuti

Ako razmišljate o bazi znanja s AI-jem, redoslijed je važniji od alata.

Prvo napišite shemu, pa makar na pola stranice: koje slojeve imate, što smije ući u koji i kako se bilježi podrijetlo. Zatim unosite izvor po izvor, uz čovjeka, i ne preskačite razgovor o zaključcima ni povezivanje. Tek na kraju uvedite povremenu provjeru da vam sustav sam javlja što se raspada.

Za tvrtku se isplati početi od jednog područja u kojem se pitanja najčešće ponavljaju, umjesto od pokušaja da se odjednom popiše sve znanje kuće. Čovjek u svemu tome ostaje urednik i odlučuje o smjeru. Agent radi održavanje.

DigitalBees takve sustave znanja gradi i za tvrtke, u okviru usluge Knowledge Systems & Second Brain. Logika je ista kao gore, samo se umjesto jedne osobe povezuje znanje tima: mailovi, dokumentacija, bilješke, CRM i interni procesi u jednom sloju koji agent održava, a ljudi uređuju.

Često postavljena pitanja

Zašto su bilješke podijeljene po podrijetlu znanja, a ne po temama?

Zato što podjela po temama ne govori koliko nečemu možete vjerovati. Kad u zaglavlju bilješke stoji je li izvedena iz jednog izvora, sintetizirana iz više njih ili je vlastiti uvid, i vi i agent znate kako s njom postupati. Teme se u takvom sustavu dobivaju iz poveznica i indeksa, pa ih ne treba ručno održavati kao strukturu mapa.

Isplati li se ovo tvrtki ili samo pojedincu?

Kod pojedinca sustav uglavnom skraćuje traženje vlastitih bilježaka. U tvrtki se najviše isplati tamo gdje se isto pitanje postavlja više puta, a odgovor zna samo jedna osoba: uvjeti dogovoreni s klijentom, razlozi za neku odluku, koraci procedure. Posebno je koristan timovima koji rade s dokumentima, propisima i ponudama, a manje onima čiji je posao već evidentiran u sustavu koji svi koriste.

Mijenja li agent bilješke sam, bez odobrenja?

Ne za sadržaj znanja. Agent predlaže popis promjena, a čovjek odlučuje što ulazi. Sam, bez pitanja, radi samo mehanički dio: upisuje u dnevnik, osvježava indeks i crta graf veza. Dnevnik se samo dopunjuje i ništa se iz njega ne briše, a indeks i graf veza su generirani te se ne uređuju ručno jer se obnavljaju automatski.

Treba li za ovo poseban softver ili platforma?

Ne. Sve su to obične Markdown datoteke i obične mape; kod nas u Obsidianu agent radi nad istim datotekama kao i čovjek. Posao odrađuju pravila, a ne alat: slojevi prema podrijetlu, jedno mjesto za svaku činjenicu i karta koja pokazuje gdje se što nalazi. Ista se logika može postaviti i u drugom uređivaču bilježaka.

Što s velikim datotekama i osjetljivim podacima?

Video, fotografije, zvuk i PDF-ovi ne pohranjuju se u vaultu nego u zasebnom spremištu dokumenata; u bilješkama ostaje kratka napomena s poveznicom, pa porijeklo i dalje ostaje zabilježeno. Vault se dvaput dnevno sprema u privatni git repozitorij i u šifrirani sigurnosni primjerak, a OIB-i, IBAN-i i iznosi se u takve bilješke ne upisuju.